Najpovoljniji period za lov krupne štuke, trofejnih pa i kapitalnih primeraka, u prvoj polovini godine je onaj kada se temperatura vode kreće između 10 i 18 stepeni Celzijusa. Smatra se da toplija voda od 18 stepeni deluje stresno na krupne štuke, koje tada gotovo da prestaju sa ishranom, čak do te mere da gube na težini. To je i bukvalno “štučji post”. Međutim, sitni primerci lakše podnose topliju vodu i srazmerno manju količinu kiseonika u njoj, tako da se hrane čak i u tom periodu, znači mogu se uloviti. Ipak, reč je o takozvanim gladalicama, ili još češće o “penkala”, štukicama koje su ispod mere. Prave štuke su žedne kiseonika i nešto svežija hladnija voda im znatno više prija. Tamo ih treba tražiti u pozno proleće i na pragu leta. To je, kada je reč o prvoj polovini godine, i najbolji period za pecanje krupne štuke. Statistike pokazuju da se najkrupniji primerci love upravo tada i, naravno, u poznu jesen. Kada se voda zagreje preko 10 stepeni C štuka je već prebolovala mrest i nešto toplija voda stimuliše sve više njen metabolizam, pa je sve izraženija i njena potreba za hranom. Došlo je doba vraćanja u lovnu kondiciju. Upravo je period proleće - rano leto vreme kada štuka, pogotovo mladi primerci, najviše rastu - dobijaju na dužini, dok s jeseni dobijaju na težini. To je potpuno nova faza u životu štuke. Posle postmresnog oporavka, kada su njene aktivnosti svedene na minimum i kada se “banja” u dubini, u hladnoj vodi koja je sačuvala bogatstvo kiseonika (poput kakve hiperbarične komore), krupne štuke posle mresta sa zagrevanjem vode kreću u lov. Brzina transformacije te vrste obrnuto je srazmerna veličini štuke. Najsitniji primerci su tek nešto malo više aktivni, jer su se i posle mresta zadržali u toplim plićacima gde su bili relativno proždrljivi. Najsporije se od mresta oporavljaju najkrupnije ženke. Mada zagrevanje površinskog sloja vode neminovno budi i njihov metabolizam, one i dalje ostaju u dubini, ali su sada neuporedivo aktivnije. Ovo je opšte pravilo koje potvrđuju mnogi izuzeci, jer ponašanje štuke zavisi i od drugih faktora, odnosno specifičnosti vode u kojoj se nalaze. Najkrupnije primerke treba tražiti na mestima gde je voda najhladnija. Ponekad su to ona ista mesta gde je, zimi, voda bila najtoplija - izvori na dnu. Najbolja mesta za lov kapitalne štuke, u pozno proleće i na početku leta, otkrivaju se - zimi! U traženje takvih mesta kreće se kad led okuje vodotoke, bare, jezera. Cilj jeste locirati mesta na kojima se voda nije zaledila, ili na kojima je led najtanji. Obično su to mesta s aktivnim podvodnim izvorima koji zimi zagrevaju okolnu vodu, a leti je hlade. Tu obitavaju najkrupnije štuke, prave “big mame”, jer njih temperaturne promene te vrste znatno više privlače nego siću.
